Što je blockchain i kako funkcionira?

Blockchain je riječ koju sve češće čujemo kada su u pitanju kriptovalute, no mnogi i dalje nisu sigurni o čemu se točno radi. Blockchain je osmišljen još 1990-ih, ali je svoju prvu upotrebu doživio 2009., kada je Satoshi Nakamoto lansirao prvu kriptovalutu – bitcoin. Popularizacijom bitcoina, interes za blockchain tehnologiju snažno je porastao.

Ukratko, blockchain je decentralizirana digitalna baza podataka koja bilježi transakcije, a najpoznatija je po tome što igra ključnu ulogu u održavanju kriptovalutnih sustava. Blockchain može zabilježiti podatke o transakcijama kriptovaluta, vlasništvu NFT-ova i DeFi pametnim ugovorima (smart contracts). 

Iako se blockchain najčešće veže uz kriptovalute poput bitcoina ili ethereuma, on se može primijeniti i za druge djelatnosti poput bankarstva, menadžmenta opskrbnih lanaca, glasanja na izborima i sl.

Blockchain – Lanac podatkovnih blokova

Ono što razlikuje tipičnu bazu podataka od blockchaina jest način na koji se informacije grupiraju. Blockchain skuplja informacije u blokove koji imaju određeni kapacitet. Kad se kapacitet bloka popuni, blok se zatvara i veže na prethodni blok, stvarajući tako podatkovni lanac, odnosno blockchain

Blockchain sadrži kronološku podatkovnu strukturu decentralizirane prirode. Naime, identične kopije podataka šire se po cijeloj mreži i zato je teško varati ili hakirati sustav. Blockchain osigurava vjerodostojne ledgere, odnosno knjige transakcija koje se ne mogu naknadno uređivati ili brisati. Iz tog su razloga blockchainovi poznati i kao distribuirana tehnologija ledgera. 

Nodes – Što su i čemu služe?

Decentralizirana mreža funkcionira putem računala poznatih kao nodes (čvorovi) koji sadrže kompletnu kopiju knjige transakcija i provjeravaju ispravnost novih blokova. Većina nodeova mora potvrditi nove podatke kako bi ušle u blok na ledgeru. To uključuje provjeravanje je li došlo do duplog plaćanja, lažnih transakcija i slično. Node također ne može izmjenjivati bazu podataka jer bi drugi nodeovi to odmah primijetili.

Transakcije su osigurane kompleksnim kriptografskim sustavom što znači da nodeovi moraju riješiti kompleksne matematičke jednadžbe kako bi procesuirali transakciju. Kao nagradu za potvrđivanje transakcija, nodeovi obično zarade kriptovalutu domaću odnosno svojstvenu danom blockchainu. 

Blockchain nudi sigurnost i transparentnost

Blockchain radi uvijek, a transakcije su višestruko brže nego u banci. Transakcijske naknade ovise o ponudi i potražnji, a jedino što je potrebno za sudjelovanje na blockchainu je internetska mreža. Privatnost je na visokoj razini, a sigurnost raste s rastom mreže. Nitko ne može blokirati račun ili imovinu na blockchainu.

Sve transkacije na blockchainu mogu se provjeriti. Znalo se događati da hakeri opljačkaju internetske mjenjačnice kriptovaluta. Premda su sami hakeri ostali anonimni, kriptokovanice koje su uzeli vrlo se lako mogu trasirati čim se jedna od tih kovanica potroši ili prebaci negdje. No, identitet vlasnika je enkriptiran što znači da ga jedino vlasnik može dekriptirati koristeći javno-privatni par ključeva. Na taj način, blockchain ostaje anoniman, ali čuva transparentnost i sigurnost.

Novi blokovi na blockchainu pohranjuju se linearno i kronološki na kraj lanca. Nakon što je blok dodan, nemoguće je otići nazad i promijeniti sadržaj podataka bez konsenzusa među većinom nodeova na mreži. Svaki blok sadrži specifičan hash, kao i hash prethodnog bloka te vremenski pečat. Hash kodovi se proizvode pomoću matematičke funkcije koja pretvara digitalne informacije u niz brojeva i slova. 

Ako se informacije promjene, hash kod će se također promijeniti. Sve to onemogućava hakera od promjene informacija na jednom nodeu, a kolektivni pokušaj promjene većine nodeova ravan je nemogućem, prvo zbog veličine mreže, drugo zbog golemih troškova takve operacije koji bi značajno nadmašili potencijalnu dobit. Takav pokušaj odmah bi se primijetio i nodeovi bi vjerojatno napustili uporabu samog tokena. Cijena kriptovalute sunovratila bi se, ostavljajući hakera sa hrpom bezvrijedne imovine.

Blockchain – Nedostaci i rizici

Blockchain ovisi o velikoj mreži i stoga ima određeno ograničenje na broj transakcija koje može provesti po sekundi. Bitcoin, kao primjer kriptovalute koja koristi blockchain, može provesti tek nešto više od četiri transakcije po sekundi za razliku od Vise koja provodi 1.700 transakcija u sekundi. Nedostaci blockchaina su također visoki energetski troškovi što znači da su transakcije skupe i stvaraju ekološki teret na okoliš. 

U slučaju gubitka privatnog ključa, pristup imovini na blockchainu ostaje onemogućen odnosno imovina ostaje zauvijek izgubljena, a vlasnik se pritom nema kome obratiti. Jedan od velikih problema je i to što kriminalci mogu koristiti blockchain za pranje novca i sumnjive transakcije bez da ostave trag.  To smeta vlastima diljem svijeta zbog čega su u budućnosti moguće regulacije.